
Srednju
školu je završio u Simferopolju, a studije botanike upisao je 1864. u
Sankt Petersburgu. Često je sa porodicom putovao na relaciji Krim —
Sankt Petersburg, gdje se bavio istraživanjem i proučavanjem flore, kao i
uticaja klime na istu. Godine 1867. na Univerzitetu u Hajdelbergu
odbranio je doktorat sa temom uticaja temperature na gajenje biljaka.
Kepen
je između 1872. i 1873. godine bio zaposlen u „Ruskoj meteorološkoj
službi“, da bi se dvije godine kasnije vratio u Njemačku i nastavio svoj
rad u „Njemačkom marinskom centru za meteorologiju“. Bio je zadužen za
prognozu vremena na moru i kopnu sjevernog dijela zemlje.
Ubrzo
je otpočeo eksperimentisanje sa vremenom i meteorološkim balonima u
cilju prikupljanja podataka o stanju u gornjoj atmosferi. Svoja
istraživanja je objavio 1884. godine. Taj rad bio je osnova za klimatsku
klasifikaciju koju je objavio 1900, a konačna verzija završena je 1936.
godine. Kepen je bio upoznat i sa paleoklimatologijom, a 1924. godine
objavio je sa svojim zetom Alfredom Vegenerom dijelo „Klima geološke
prošlosti“ (Die Klimate der Geologischen Vorzeit), koje će Milutinu
Milankoviću biti osnovica za teoriju ledenih doba.
Pred
kraj života sarađivao je sa njemačkim klimatologom Rudolfom Gajgerom,
sa kojim je napisao petotomno dijelo „Klimatologija“ (Handbuch der
Klimatologie). Nakon njegove smrti 1940. godine, Gajger je nastavio rad
na klimatškoj klasifikaciji i njenom poboljšanju. Vladimir Kepen se
zalagao za upotrebu eksperanta zarad mira u svijetu.
Dijela
Köppen Klimaklassifikation — (Klasifikacija klimata), 1900. godine (dopunjeno 1936)
Die Klimate der Geologischen Vorzeit — (Klima geološke prošlosti), 1924. godine
Handbuch der Klimatologie — (Klimatologija, 5 tomova), 1935—1940. godine
Die Klimate der Geologischen Vorzeit — (Klima geološke prošlosti), 1924. godine
Handbuch der Klimatologie — (Klimatologija, 5 tomova), 1935—1940. godine
Nema komentara:
Objavi komentar