subota, 27. prosinca 2014.

Šta će nas to zadesit u narednom periodu

Prvo upozorenje na period sa dosta niskim temperaturama koje nam predstoje objvljen je na FHMZ u ponedjeljak 22.12.2014. godine u dugoročnoj prognozi za period 22.12.2014. do 06.01.2015. godine. 

"IZGLEDI VREMENA   U protekloj sedmici (15. do 22. decembra 2014. godine) preovladavalo je stabilno vrijeme, osim 17. i 18. decembra kada su zabilježene umjerene količine padavine u cjeloj Bosni i Hercegovini. Akumulirane padavina za period 15. do 22. decembra iznose u Mostaru 46,8 mm, zatim Bugojnu 27,8, Livnu 19,9, a u ostalim gradovima palo je između 15 i 18 mm. Mostar je grad koji je u pogledu srednjih dnevnih temperatura bio najtopliji grad sa 9,3, a slijede ga Bihać sa 8,9 i Gradačac sa 8,4 stepena, ostali gradovi imali su srednje dnevne temperature oko 5 stepeni. Najniže jutarnje temperature bile su ispod nule u većini gradova i to u intervalu od -2,7 u Livnu do -0,2 u Sarajevu, dok u Mostaru, Bihaću i Gradačcu nije bilo mraza u ovom periodu. Maksimalne dnevne temperature dostizale su vrijednosti i iznad 15 stepeni, pa je u Bihaću zabilježena najviša vrijednost maksimalne dnevne temperature od 17,1, u Gradačcu 16,6, Sanskom Mostu 16, Tuzli 15,9, Mostaru 15,3, a u ostalim gradovima kretala se od 11 do 15 stepeni.

Početkom sedmice (22. do 25. decembra) preovladavat će stabilno vrijeme sa dosta sunčanih intervala. Minimalne jutarnje temperature u ovom periodu u Bosni će se kretati između -2 i 3, a u Hercegovini između 2 i 7 stepeni. Maksimalne dnevne u Bosni će dostizati vrijednosti i do 10 stepeni, a u Hercegovini do 14 °C.

Od 25. decembra do 5. januara u Bosni se očekuju nestabilne vremenske prilike sa padavinama u vidu susnježice i snijega, a snijeg je povremeno moguć i u Hercegovini.

Osjetan pad temperatura kako u Bosni tako i u Hercegovine očekuje se od 25. decembra. Najniže jutarnje temperature očekuju se od 28. decembra do 4. januara 2015. godine. Vrijednosti koje se prognoziraju u Bosni će se kretatati od – 13 do – 3, a u Hercegovini – 7 do – 1°C. Dnevne maksimalne temperature u ovom periodu u Bosni će se kretati od -5 do 0, a u Hercegovini od -2 do 5°C.

Od 5. januara izgledan je prestanak padavina i porast temperatura pri čemu će se u Bosni jutarnje temperature očekuju od – 4 do 0, u Hercegovini od 3 do 6 °C, dok će najviše dnevne imati vrijednosti u Bosni od – 1 do 3, a u Hercegovni od 4 do 10°C." TEKST PROGNOZE BEZ KOREKCIJA. 

A šta će to nama prouzrokovati ove minuse i snijeg?  Zahlađenje koje je pred nama izazvat će hladan zrak sa sjevera, to je sistem koji zauzima sjever, istok i veliki dio zapada Evrope, a samo jednim poljem spustit će se i na naše krajeve. Ništa neobično, ništa čudno, ništa spektakularno i senzacionalno. Ovakvi slučajevi su često i odlika su naših klimatskih uslova. 

ILUSTRACIJA KAKO ĆE NAS ZAHVATIT HLADAN ZRAK IZ EVROPE
 Izvor: ciklon.si
Ono što je ovdje spektakularno jest to da nakon prošle zime imamo ovaj period dosta niskih temperatura. Neki su priželjkivali sve ovo, kako bi se priroda uravnotežila po pitanju virusa i bolesti. Možda je i dobro što nam dolazi ovaj hladan val. Biće i snijega, formirat će se i snježni poklrivač. Sve u svemu jedan normalan zimski period pred nama.

Preciznija sinoptička slika na kartama ispod:








srijeda, 19. studenoga 2014.

Senzacionalizam malih novinara

Oprez, strašno, kraj svijeta, najhladnija zima u posljednjih 100 godina. Sve su ovo trikovi novinara koji nemaju pojma o meteoroogiji i prognoziranju vremenskih prilika. 



Web portali u Bosni i Hercegovini i regiji "šicaju" se prognozama za zimu, kad će snijeg, koliko će snijega biti, koliko hladna će biti zima. Sve su ovo trikovi urednika web portala koji privlače čitatelje ovakvim bombastičnim naslovima. Kada otvorite i počnete čitat članak vidite da to nema veze sa zdravim mozgom.
Prošle godine aktuelni su bili "ruski meteorolozi". Oni su najavili najhladniju zimu ikada. Ja se nisam zaledio, a niste ni vi, jer je prošla zima bila jedna od toplijih, zima bez snijega. Toliko je zima bila topla i bez snježnih padavina da smo se svi zabrinuli za pojavu zaraznih bolesti, a zimska sezona na planinama je propala, tako da prognoze "ruskih meteorologa" nisu bile tačne. Evo i nekoliko naslova od prošle godine:

Ruski meteorolozi: Evropi preti zima veka
Ruski meteorolozi tvrde Balkan će pogoditi najhladnija zima do sada sa temeperaturama -30
Ruski meteorolozi: Evropi preti zima veka
Rusi najavljuju najhladniju zimu u posljednjih deset vijekova

i tako dalje i tako dalje....

E pa došlo je vrijeme i na ovu zimu. Već su mnogi portali objavili vijest kako "britanski meteorolozi" najvalju jako hladnu zimu. Stvari stoje ovako. Naši novinari pronađu vijest koja je njima dobra i potencijalno zanimljiva čitateljima i onda samo to objavljuju. Tako je i ove godine pred nama  najhladnija i najsurovija zima. Evo nekoliko interesantnih naslova:

Dolazi ekstremno hladna zima sa puno snijega britanski meteorolozi najavljuju arktičke hladnoće
Britanski meteorolozi prijete najhladnijom zimom
Britanski meteorolozi: Stiže najhladnija zima u posljednjih 100 godina
Britanski meteorolozi: Nadolazeća zima najhladnija u posljednjih 100 godina

i tako dalje i tako dalje....

Dovoljno je analizirati samo ove naslove i sve je jasno. Vjerujem da nas svake godine očekuju ovakvi naslovi, da nas očekuje primtivizam, neznanje, senzacionalizam i obmana od strane malih novinara.

Da ovaj post ne bi bio samo kukanje na rad novinara pokušat ću vam objasnit šta su i kako se rade dugoročne prognoze.

Sezonska prognoza radi se u zadnjih par godina uz pomoć klimatoloških prognostičkih modela koji su bazirani na zakonima fizike koji vladaju u atmosferi, na modelima terena zasnovanim na rezoluciji oko 50 km. Ovi modeli nisu dovoljno razvijeni, a time i pouzdani da bi mogli sa zadovoljavajućom preciznošću (a to je barem 40% tačnost) prognozirati razvoj vremenskih prilika u narednih par mjeseci. Sve prognoze koje se baziraju na prognostičkim modelima ili statističkim modelima daju samo grubu sliku šta nas očekuje u narednoj sezoni. Ja, lično nisam pristalica ovih prognoza jer su grube, okvirne, nepouzdane i time beskorisne za građane.

Pouzdana prognoza je prognoza za naredna tri dana i to je domet današnje tehnologije i nauke. Sve više od tri dana su samo pokušaji da se okvirno da izgled vremena u narednom periodu. Što je taj period duži to je prognoza manje pouzda. 

i tako dalje i tako dalje....

Rusi najavljuju najhladniju zimu u posljednjih deset vijekova! - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaji/45880-Meteorolozi-najavljuju-Balkan-ocekuje-najhladnija-zima-posljednjih-deset-vijekova.html#sthash.FAlqzjlr.dpuf

 

Rusi najavljuju najhladniju zimu u posljednjih deset vijekova! - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaji/45880-Meteorolozi-najavljuju-Balkan-ocekuje-najhladnija-zima-posljednjih-deset-vijekova.html#sthash.FAlqzjlr.dpuf
Rusi najavljuju najhladniju zimu u posljednjih deset vijekova! - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaji/45880-Meteorolozi-najavljuju-Balkan-ocekuje-najhladnija-zima-posljednjih-deset-vijekova.html#sthash.FAlqzjlr.dpuf

nedjelja, 23. veljače 2014.

Wladimir Peter Köppen

Vladimir Petrovič Kepen (rus. Vladimir Petrovič Kёppen, nem. Wladimir Peter Köppen) rođen u Sankt Petersburgu, 25. septembra 1846, a umro u Gracu, 22. jun 1940. Bio je jedan od najznačajnijih geografa, klimatologa, meteorologa i botaničara kraja XIX vijeka i početka XX vijeka. Najpoznatiji je po svojoj klasifikaciji klimata koja se i danas koristi širom svijeta.
Srednju školu je završio u Simferopolju, a studije botanike upisao je 1864. u Sankt Petersburgu. Često je sa porodicom putovao na relaciji Krim — Sankt Petersburg, gdje se bavio istraživanjem i proučavanjem flore, kao i uticaja klime na istu. Godine 1867. na Univerzitetu u Hajdelbergu odbranio je doktorat sa temom uticaja temperature na gajenje biljaka.
Kepen je između 1872. i 1873. godine bio zaposlen u „Ruskoj meteorološkoj službi“, da bi se dvije godine kasnije vratio u Njemačku i nastavio svoj rad u „Njemačkom marinskom centru za meteorologiju“. Bio je zadužen za prognozu vremena na moru i kopnu sjevernog dijela zemlje.
Ubrzo je otpočeo eksperimentisanje sa vremenom i meteorološkim balonima u cilju prikupljanja podataka o stanju u gornjoj atmosferi. Svoja istraživanja je objavio 1884. godine. Taj rad bio je osnova za klimatsku klasifikaciju koju je objavio 1900, a konačna verzija završena je 1936. godine. Kepen je bio upoznat i sa paleoklimatologijom, a 1924. godine objavio je sa svojim zetom Alfredom Vegenerom dijelo „Klima geološke prošlosti“ (Die Klimate der Geologischen Vorzeit), koje će Milutinu Milankoviću biti osnovica za teoriju ledenih doba.
Pred kraj života sarađivao je sa njemačkim klimatologom Rudolfom Gajgerom, sa kojim je napisao petotomno dijelo „Klimatologija“ (Handbuch der Klimatologie). Nakon njegove smrti 1940. godine, Gajger je nastavio rad na klimatškoj klasifikaciji i njenom poboljšanju. Vladimir Kepen se zalagao za upotrebu eksperanta zarad mira u svijetu.
Dijela
Köppen Klimaklassifikation — (Klasifikacija klimata), 1900. godine (dopunjeno 1936)
Die Klimate der Geologischen Vorzeit — (Klima geološke prošlosti), 1924. godine
Handbuch der Klimatologie — (Klimatologija, 5 tomova), 1935—1940. godine

 

četvrtak, 20. veljače 2014.

Meteorološki instrumenti pisači - II dio

Traka na pisačima

Traka
Trakom nazivamo posebno štampani list papira koji se stavlja na valjak pisača zbog registracije vrijednosti elementa. Te su vrijednosti prikazane krivuljom. Traka s upisanom kri­vuljom ima opće ime dijagram, a krivulje pojedinih elemenata dobivaju imena koja podsjećaju na te elemente kao: barogram, termogram, higrogram, heliogram, itd.
Podjele na traci su zapravo podjele koordinatnog sistema gdje je na apscisi vremenska podjela, a na ordinati vrijednost elementa.
Treba paziti na to da se za odgovarajući instrument koriste isključivo odgovarajuće trake, jer se instrumenti raznih proizvođača, kao i različiti instrumenti istog proizvođača razlikuju po dimenzija­ma. Stoga pri narudžbi traka treba uvijek naznačiti za koji se tačno instrument traže trake, čijeg su izdanja i broj obrasca.
Rukovanje i čuvanje traka
Treba paziti na to da se dio trake po kojem piše pero nikako ili što manje dodiruje prstima, jer tako papir stanice gladak i masniji, pa se teško po njemu piše. Preporučuje se da se prije zamjene traka ruke dobro operu vodom i sapunom.
Prazne trake, skinute s instrumenata, u pravilu se više ne upotrebljavaju. Njih treba poredati po datu­mima s upotrijebljenim trakama i zajedno poslati središnjoj službi.
Trake se čuvaju isključivo u suhom prostoru, posebno one koje još nisu upotrijebljene. One trake koje sučuvane u vlažnom prostoru ne primaju dobro tintu, pa se ona razlijeva i vrijednosti krivulje se ne mogu očitavati dovoljno tačno.

Zamjena traka

Na sedmičnim pisačima se trake zamjenjuju redovito ponedjeljkom poslije završenog prvog jutarnjeg klimatološkog osmatranja (7 sati po mjesnom vremenu). To uglavnom vrijedi za obične meteorološke stanice. Medutim, na glavnim meteorološkim stanicama, gdje poslije klimatološkog osmatranja ili istovremeno s njim počinje redovno sinoptičko osmatranje, pa nedostaje vremena za zamjenu traka, trake se mijenjaju nakon obavljenog sinoptičkog osmatranja. Nije toliko važno kada če se po obavlje­nom osmatranja trake mijenjati, koliko je važno da se mijenjaju uvijek u približno isto vrijeme.
Na dnevnim pisačima se trake zamjenjuju svakog dana u isto vrijeme kada se zamjenjuju i trake s tjednih pisača, osim ako za pojedine instrumente nije propisano posebno vrijeme, kao što je slučaj kod heliografa i nekih drugih.
Priprema zamjene traka:
  1. Pripremiti nove trake za svaki pisač, obrezati ih, ne dodirivati prstima lice traka.
  2. Na prednjoj ili stražnjoj strani svake trake zapisati mjesto i datum stavljanja.
  3. Pripremiti tintu s priborom za punjenje pera (ako je potrebno).
  4. Imati sa sobom sat i olovku, kao i odgovarajuće ključeve za navijanje satnog mehanizma ako ni­su kod instrumenta.

Skidanje traka

  1. Prije otvaranja kutije pisača (na primjer kod barografa, termografa ili higrografa) napraviti crticu na krivulji i zapisati tačno mjesno vrijeme po satu. Ako se crtica ne može napraviti, odmaknuti pe­ro pomoću šipke za odmicanje. Ako instrument nema uredaj za odmicanje pera izvana, pročitati pažljivo položaj pera u odnosu na najbližu satnu podjelu i zapisati vrijeme na traci i mjesno vrije­me po satu. Sada otvoriti kutiju i odmaknuti pero od trake ako prije otvaranja kutije nije bilo od­maknuto.
  2. Okrenuti rukom valjak tako da opruga koja drži traku dođe lijevo od pera.
  3. Lijevom rukom pridržavati traku s obje strane opruge, a desnom izvući oprugu. Zatim desnom ru­kom ili pomoću opruge pridržavati traku uz valjak, a lijevom je izvlačiti.
  4. Na prednjoj ili stražnjoj strani trake, pokraj ranije upisanog datuma i sata stavljanja upisati i datum i sat skidanja trake. To se radi nakon što se tinta na dijagramu osuši.

Stavljanje traka

  1. Naviti satni mehanizam pridržavajuci valjak lijevom rukom i vodeći računa da ostane lijevo od pe­ra.
  2. Oviti traku oko valjka pazeći pri tome:
    1. da se desni kraj trake podvuče pod lijevi tačno na prostoru koji pokriva opruga
    2. da se desni kraj trake dobro pripije uz valjak
    3. da donji kraj trake lijepo sjedne na obod valjka
    4. da se vodoravne linije na traci tačno podudaraju na mjestu gdje se traka spaja.
  3. Držeži čvrsto lijevom rukom preklopljene rubove trake, desnom rukom staviti oprugu na svoje mje­sto, pazeći pri tome da se traka ne pomakne.
  4. Napuniti pero tintom (ako je potrebno) nakon što se prethodno uredilo.
  5. Okrenuti valjak tako da ispred pera dode onaj sat koji odgovara mjesnom vremenu.
  6. Primaknuti pero do same trake, tek da je ne dotakne, pa okrećući valjak u suprotnom smjeru od onog kojim se okreće satni mehanizam, postaviti pero što je moguće tačnije na odgovarajuću vre­mensku podjelu na traci. Okretanjem u suprotnom smjeru treba izbjeći mrt­vi hod koji nastaje zbog razmaka među zupčima zupčanika koji okreću valjak.
  7. Gurnuti do kraja šipku za odmicanje i tako primaknuti pero traci. Provjeriti da li pero piše i zapi­sati pažljivo olovkom u gornjem ili donjem lijevom uglu trake početak registracije instrumenta, pazeći da se pri tome ne promijeni položaj valjka.
  8. Na kraju pažljivo zatvoriti kutiju.
Valjak se ne skida za vrijeme promjene trake, osim u slučaju kvara ili neke posebne potrebe. Kako je teško dovesti pero na pravo mjesto na vremenskoj podjeli, potrebno je istog dana, tačno u 10 sati po mjesnom vremenu provjeriti kod svih pisača da li se pero nalazi tačno na oznaci od 10 sati. Ako to nije tako, treba zaokrenuti valjak toliko da pero dođe tačno na oznaku od 10 sati. U tom slučaju treba voditi računa o mrtvom hodu valjka.
Tokom sedmice ne treba valjak ni pomicati ni pokušavati popraviti hod sata, jer se bilježe vremenski reperi (crtice, markice).

Crtice (markice) na dijagramu

Nepravilnost rada sata nameće potrebu da se na samoj krivulji elemenata označe vremenske oznake – crtice u vrijeme redovnih klimatoloških osmatranja osnovnih instrumenata, tj. u 7, 14, 21 sat po mje­snom vremenu. Od velike je važnosti označiti tačno mjesno vrijeme (tačno na minutu) kada je crti­ca učinjena. To vrijeme osmatranja mora bilježiti na odgovarajućem mjestu u dnevniku osmatranja, a po skidanju dijagrama treba prenijeti te vrijednosti na sam dijagram, upisujući ih olovkom iznad ili ispod odgovarajućih crtica.
Način stavljanja crtica je različit kod različitih instrumenata, pa se to posebno propisuje za svaki instrument. Obično se pravljenje crtica čini pažljivim dodirom olovkom nekog prijenosnog dijela instrumenta ukoliko za to ne postoji posebna naprava. Kod barografa, da se ne bi morala otvarati kutija, može se crtica napraviti pažljivim lupkanjem, buduci da se izvana može utjecati na prijeno­sne dijelove. Dijelovi osjetnika se ne smiju neposredno dodirivati da bi se napravile crtice. Dužina crtica u pravilu ne treba biti veća od 2 mm.

Slučaj kada nema traka

Ako se dogodi da iz bilo kojeg razloga na stanici nestane traka, treba uzeti komad papira (po moguć­nosti paus papir) veličine trake, pa ga tačno izrezati i staviti preko stare trake na valjku. Zatim pri­sloniti pero na papir i okretati valjak rukom dok pero ne napravi prvi krug oko cijelog valjka. Istovremeno treba pročitati i osnovni instrument i njegovu popravljenu vrijednost upisati na ovoj liniji po kojoj će se određivati sve druge vrijednosti na toj traci. Posebno je važno da se pri svakom sljedećem osmatranju uredno stavljaju crtice i bilježi tačno mjesno vrijeme njihova stavljanja.

Dobre i loše strane pisača

Zapisivanje promjena kod pisaca
Sve što osmatrač radi na instrumentu, kao na primjer, mijenja stanje ili položaj pera, čisti, pere vlasi, itd., treba zabilježiti u dnevnik osmatranja. Posebice pri promjeni stanja ili položaja pera na pisačima treba, osim oznake sata i minute kada je promjena napravljena, zabilježiti i vrijednost promjene, tj. za koliko je pero spušteno ili podignuto.
 Pogreške pisača
Kod pisača pogreške u radu obično nastaju iz sljedećih razloga:
  1. nedovoljna osjetljivost osjetnika koji reagira na promjene u atmosferi
  2. kvar ili nečistoća na sistemu prijenosnih dijelova
  3. netačan rad sata
  4. mrtvi hod između zupčanika
  5. labavi spoj između zupčanika – pokretača i njegove osovine.
Pogreške pod 1) i 2) odražavaju se na ordinati dijagrama, a popravljaju se otklanjanjem nastalog kvara ili smetnje. Pogreške pod 3) ili 4) se odražavaju na apscisi dijagrama, a otklanjaju se uređiva­njem sata i pravilnim namještanjem valjka, a s druge strane stavljanjem crtica na krivulju uz označavanje tačnog mjesnog vremena (sat i minuta) kada je crtica učinjena.

Labavi spoj između zupčanika – pokretača i njegove osovine otklanja se stezanjem zupčanika pokre­tača.
Ako nastali kvar nije moguće otkloniti na stanici, traži se drugi instrument u zamjenu. Sve dok se ne dobije zamjena, treba po pravilu osmatrati s dotičnog osnovnog instrumenta svakog punog sata po mje­snom vremenu kako ne bismo ostali bez podataka za tablicu satnih vrijednosti.
Nedostaci pisača
Pisači imaju ove nedostatke:
  1. osjetnici nisu toliko osjetljivi na promjene u atmosferi kao što su osjetnici osnovnih instrumenata
  2. satni hodovi nisu savršene tačnosti, pa nastaju pogreške na trakama
  3. pero ne piše apsolutnom tačnošću promjene elementa, jer se u cilju izbjegavanja skokova pera ostavlja labav spoj između osjetilnog i prijenosnog dijela.
Zbog tih nedostataka neizbježne su manje ili veće pogreške apsolutnih vrijednosti zabilježenih ele­menata koje se moraju otkloniti uvođenjem odgovarajućeg popravka prilikom obrade dijagrama.
Dobre strane pisača
Pisaci imaju sljedece dobre karakteristike:
  1. omogućavaju neprekidnost osmatranja pojedinih meteoroloških elemenata, što se ne postiže osmatranjem osnovnim instrumentima
  2. ukazuju, barem kvalitativno, na mnoge meteorološke pojave i njihove karakteristike (koje ne bi bi­le zapažene upotrebom osnovnih instrumenata, na primjer, tendencije)
  3. smanjuju česta “uznemiravanja” osnovnih instrumenata, što nije dobro niti za same instrumente niti za vrijednosti elemenata
  4. omogućavaju preciznije i detaljnije proučavanje istovremenih pojava raznih meteoroloških ele­menata (pritiska, temperature, vlažnosti, osunčavanja, itd.)
  5. smanjuju napore osmatrača i ujedno se postiže ušteda radne snage.

Meteorološki instrumenti pisači - II dio

Pero na pisačima

Pera (s tintom) pisača su obično u obliku trostrane piramide izdužene u smjeru jedne osi. Vrh piramide čini vrh pera. Sam vrh je prerezan uzduž tako da su bočne strane malo razdvojene. Baza piramide je produžena bočno i ima dva para ušica za uvlačenje držaca pera. Ušice pera se navlače na držač tačno do sredine osnovice pera. Ako su ušice suviše stegnute, pa se pero ne može dovoljno uvući, moraju se malo razmaknuti vrhom noža. Kad je pero tačno na svom mjestu, ušice treba pritegnuti kliještima tako da se pero ne pomiče.
Trag pera treba biti tanak, jer se pri debelom pisanju ne vide male promjene koje su važne. Zbog toga pero mora biti uvijek čisto. Pero koje ostavlja širok trag ili grebe traku treba zamijeniti novim.
U novije vrijeme upotrebljavaju se pera – flomaster koja su već napunjena i ne traže punjenja, nego se samo zamijene novim.

Punjenje pera

Pero pisača se puni specijalnom tintom. Bočica s tintom obično ima kroz svoj čep provucenu žicu čiji je kraj proširen u obliku lopatice. Ta se žica koristi za stavljanje tinte i čišćenje pera. Tinta se stavlja u pero pomoću žice s lopaticom ili pipetom. Pri stavljanju tinte treba paziti da se ne uprlja držač pera, naročito ako je od aluminija, jer može doći do nagrizanja, uslijed čega se pero ne bi moglo skinuti, a može doći i do lomljenja držača.
Pero ne treba prepuniti tintom. Kad je pero napunjeno, treba prijeći komadićem papira preko njego­va vrha zbog provjere da li ostavlja trag. Ako pero ne piše, tinta se dovodi na vrh pera pomoću lopa­tice na žici.
Treba imati u vidu da je ova posebna tinta higroskopna, tj. da upija vlagu po maglovitom i kišnom vremenu, pa se može dogoditi da se pero tako prepuni. U tom slucaju se višak tinte uklanja pomocu papirica koji upija. Po suhom vremenu na površini tinte se ponekad stvara opna žuckasto-metalnog izgleda koja nastaje od cvrstog anilina. Tu opnu treba skinuti vrhom lopatice jer bi u suprotnome moglo doci do prekida pisanja pera.
Trag pera ne bi smio biti deblji od 0,2 mm. Ako trag postane deblji, treba skinuti pero, isprati ga i potom obrisati čistom suhom krpom. Ako pero i dalje piše debelo, treba pokušati vrh pera malo ste­gnuti ne dodirujuci pero neposredno prstima. Ako ni to ne pomogne, pero treba zamijeniti novim.
Prilikom punjenja i čišćenja pera treba ga poduprijeti bočicom da se opterećenje koje se vrši na pero ne bi prenosilo na osjetnik.

Podešavanje trenja pera

Kod pisača je vrlo bitno trenje na svim prijenosnim dijelovima, a posebice između pera i trake. Noviji tipovi pisača su podešeni tako da držač pera stoji na nagnutoj osnovici i tako pero svojom težinom pritiskuje traku na valjku. U tom slučaju nije potrebno nikakvo podešavanje pritiska pera.
Kod starijih tipova moraju se poduzeti mjere da se izbjegne svako suvišno trenje. Pero je dobro namješteno onda ako lako dotiće valjak, ostavlja tanak i neprekidan trag na traci i odvaja se od nje ako se instrument malo nagne naprijed, najviše za 30°.
Ako se pero ne odvoji od trake pri naginjanju instrumenta, znači da je suviše pritegnuto. U tom slu­čaju treba postupno odvijati vijak s nazubljenom glavom, koji se nalazi na držaču, sve dok se ne postigne odvajanje pera pri naginjanju.
U slučaju da pero ne dodiruje valjak, treba spomenuti vijak zakretati sve dok pero ne dođe u dodir s trakom.
Prilikom uređivanja vijka na držaču i stavljanja tinte treba jednom rukom pridržavati držač uz šipku za odmicanje.
Općenito treba nastojati da se držač pera ni najmanje ne iskrivi ili ne savije, jer bi to izmijenilo nje­govu duljinu i tako prouzrokovalo pogreške pokazivanja i vremena i elementa.
Ako pero ostavlja izlomljenu crtu, treba provjeriti da pero ne pritiskuje suviše traku i ponoviti ure­đivanje pritiska ako je to potrebno. Ako je pritisak pera dobar, a i dalje se ponavljaju iste pojave koje se ne mogu pripisati promjenama meteorološkog elementa, moguće je da je kvar posljedica labave veze prijenosnih poluga ili neke druge smetnje na njima. Ako se ta smetnja ne može otkloniti, instru­ment treba poslati u stručnu radionicu na popravak.

Podešavanje položaja pera

Pero na traci treba zauzimati položaj koji odgovara stanju elementa i vremenskoj podjeli. Visina položaja pera prema stanju elementa podešena je u tvornici ili laboratoriju, pa je ne treba mijenjati bez posebne potrebe. Naime, ne treba se truditi da pero piše iste vrijednosti koje pokazuje osnovni instrument, jer se to rijetko postiže. Mijenjanje visine pera je dopušteno samo ako je njegovo odstu­panje veće od dvije podjele na traci (na ordinati dijagrama). To znači da se može mijenjati visina pera samo kada odstupanje (pozitivno ili negativno) prelazi: kod barografa 2 hPa, kod termografa 2°C i slično. Izuzetak čine instrumenti s velikim podjelama npr. higrograf.
Pomicanje pera se obavlja tako da se djeluje na vijak. Pomicanje pera se ne obavlja u razdoblju nagle promjene elementa, nego kad su one slabo izražene.
Vrijeme po kojem se pisači orjentišu je srednje mjesno vrijeme. Izuzeci su instrumenti koji regi­striraju Sunčevo zračenje (oni se orijentišu po pravom Sunčevom vremenu) i ombrografi (po SEV-u).
Ovo treba imati uvijek na umu kako pri postavljanju traka (stavljanje pera u rad) tako i pri stavlja­nju satnih oznaka – crtica (markica) na krivulji dijagrama, koje se stavljaju redovno samo prilikom očitanja u klimatološkim terminima 7, 14, 21 sat. (Napomena: Za klimatološke termine koristi se SMV).
Podešavanje tačnog vremena se čini okretanjem valjaka sve dok odgovarajuća vremenska podjela ne dođe što je moguće tačnije pred pero.

Čišćenje pisača

Vrlo je važno da se pisači uvijek održavaju u čistom stanju. Pisači u meteorološkoj kućici su izlože­ni većoj prašini i vlazi nego oni u unutrašnjosti zgrade, pa njih treba češće čistiti. Čišćenje prašine izvodi se mekom četkicom ili životinjskim perom.
Za čišćenje i pranje vlasi na higrografu ne smije se upotrebljavati ista četkica koja služi za čišćenje ostalih dijelova instrumenata. Čišćenje se obavlja isključivo ponedjeljkom prilikom zamjene traka.

Meteorološki instrumenti pisači

Većina pisača radi na sličnom principu i ima velik broj jednakih dijelova, tako da će ovdje biti opi­sane samo njihove opće, odnosno zajedničke karakteristike. Osobitosti pojedinih instrumenata, nji­hovi posebni dijelovi i upotreba bit će dani kasnije uz njihov opis.
Sastavni dijelovi pisača
  1. osjetnik
  2. sistem prijenosnih poluga
  3. uređaj za uređivanje položaja pera
  4. vijak za podešavanje pritiska pera
  5. valjak sa satnim mehanizmom i trakom
  6. šipka za odmicanje pera od valjka
  7. postolje sa zaštitnom kutijom

Osjetnik i sistem prijenosnih poluga meteoroloških instrumenata pisača

Osjetnik
Osjetnik (senzor ili prijemnik) je jednim krajem pričvršćen za postolje ili odgovarajući držač, dok mu je drugi kraj slobodan i pomiče se pri promjeni elementa (temperature zraka u slučaju termografa). Te se promjene pomoću prijenosnih poluga uvećavaju i prenose dalje na pero, koje ostavlja trag na traci valjka.
Sistem prijenosnih poluga
Ovaj se sistem obično sastoji od nekoliko poluga i osovina. Jednim svojim krajem sistem je vezan za slobodni kraj osjetnika dok se na drugom kraju nalazi pero (pisaljka).

Valjak sa satnim mehanizmom

Valjak sa satnim mehanizmom služi za nošenje i ravnomjerno okretanje papirnate trake koja je obavijena oko njega. U valjak je ugrađen satni mehanizam koji ga kružno okreće pomoću sistema zupčanika.
Valjak se obično okreće tako da napravi jedan okret za nešto više od sedam ili za nešto više od jed­nog dana. Instrumenti kod kojih se valjak okreće za sedam dana zovu se sedmični, a oni drugi dnevni pisači. Dimenzije valjka zavisi o usvojenoj ljestvici odgovarajućeg elementa. Težnja je da valjci za termografe, barografe i higrografe budu istih dimenzija tako da se po potrebi mogu međusobno zamjenjivati.
Satni mehanizam je ugrađen u samom valjku pa se okreće zajedno s njim ili je pričvršćen za posto­lje ispod valjka tako da se valjak okreće, a satni mehanizam miruje.
Pokreti sa satnog mehanizma prenose se na valjak na sljedeći način: satni mehani­zam pokreće zupčanik – pokretač, a ovaj hvata svojim zupcima veliki nepokretni zupčanik, koji je pomoću osovine pričvršćen na postolje. Na taj način zupčanik – pokretač obilazi oko nepokretnog zupčanika i sa sobom povlači valjak.
Veza između zupčanika – pokretača i njegove osovine nije potpuno čvrsta jer je zupčanik na nju navučen i uz nju se održava trenjem. Trenje koje nastaje između zupčanika – pokretača i njegove osovine, omogućuje da zupčanik pomiče valjak u krug. Može se dogoditi da trenje oslabi, pa da oslabi i veza između zupčanika i njegove osovine. Posljedica toga može biti da sat radi, a valjak stoji u mje­stu. Otklanjanje ovog kvara se postiže dubljim navlačenjem zupčanika – pokretača na njegovu oso­vinu ili stezanjem tijela zupčanika na mjestu proreza izvan zubaca.

Navijanje i uređivanje satnog mehanizma na meteorološkim instrumentima

Navijanje satnog mehanizma
Za navijanje satnog mehanizma služi poseban ključ. Kod nekih valjaka taj ključ stoji stalno u meha­nizmu, a kod drugih se stavlja u mehanizam samo pri navijanju. Kod ovih posljednjih postoji i posebni čep ili poklopac za zatvaranje rupe na navijaču satnog mehanizma. Okretanje ključa izvodi se lagano, do kraja, u smjeru strelice koja se nalazi pored otvora. Pri navijanju jednom rukom treba pridržavati valjak da se ne okreće.
Ako sat nakon navijanja ne proradi, a takav je slučaj moguć kad se, na primjer, navija prvi put ili nakon nekog zastoja, treba odviti vijak sa središnje osovine i valjak pažljivo izvaditi. Držeći valjak rukom odozgo sa svih pet prstiju, valja naglo njime zaokrenuti za četvrtinu okretaja slijeva udesno. Pritom valjak treba stajati uspravno, kao u instrumentu.
Uređivanje hoda satnog mehanizma
Brzina okretanja valjka treba odgovarati vremenskim podjelama na traci (dijagramu). Ako se valjak ne okreće u skladu s vremenom na traci, već kasni ili žuri, njegov se hod mora urediti. To se radi tako da se pomiče igla na satu koja se nalazi ispod šireg otvora na gornjoj površini valjka. Ako satni mehanizam zaostaje, iglu treba vrlo pažljivo pomaknuti u onu stranu na kojoj se nalazi znak “+”, slovo A ili F, a ako žuri, u onu stranu na kojoj se nalazi znak slovo R ili S. Otvor nad iglom mora biti uvijek zatvoren kako u satni mehanizam ne bi ulazila prašina.
Ako se iz nekog razloga valjak mora zamijeniti drugim, istog ili drugog hoda, nije dovolj­no skinuti samo valjak i zamijeniti ga drugim, već treba skinuti i njegovu osovinu sa svim
pripadnim dijelovima: obje zavojnice, nepomičnim zupčanikom i podmetačem. Istim redom treba poskidati sve navedene dijelove s novog valjka i postaviti ih na odgovarajuća mjesta. Nakon što je novi valjak postavljen, treba staviti odgovarajuću traku i podesiti položaj pera.

Šipka za odmicanje pera, uređaj za uređivanje položaja pera i postolje sa zaštitnom kutijom

Šipka za odmicanje pera
Ova šipka stoji uspravno na jednoj pokretnoj rucici izmedu valjka i držaca pera. Kod nekih instrumenata rucica je pridružena u prostor izvan kutije, te se pero može odmicati i primicati bez otvaranja kutije, dok je kod drugih rucica u kutiji, pa se njome ne može rukovati dok se kutija ne otvori. Oni prvi imaju prednost pred drugima jer se tu izbjegava trešnja pera pri otvaranju i zatvaranju kutije.
Uređaj za uređivanje položaja pera
Svaki pisač ima svoj posebni uređaj za uređivanje pera na traci zbog postavljanja na stvarno stanje odgovarajućeg elementa. Najcešce je to obican vijak. Postoji još i uredaj za ure­divanje velicine koraka pera. Taj se uredaj ne smije dirati na meteorološkoj stanici vec samo u struc­nom laboratoriju.
Postolje sa zaštitnom kutijom
Svi su dijelovi instrumenta postavljeni na masivno postolje i zašticeni od vanjskih utjecaja pose­bnom kutijom s jednim ili više staklenih zidova. Izvan kutije se obično nalazi samo osjetnik.

Meteorološki instrumenti

Pojam i klasifikacija meteoroloških instrumenata

Za mjerenje pojedinih meteoroloških elemenata meteorološke stanice se služe meteorološkim instru­mentima.
Postoje dvije grupe meteoroloških instrumenata:
a)    instrumenti za neposredno očitavanje ili osnovni instrumenti
b)   instrumenti pisači (autografi ili registrirni instrumenti).
S osnovnih instrumenata očitavaju se vrijednosti trenutnog stanja meteoroloških elemenata. Osnovni instrumenti su: barometar, termometar, psihrometar, kišomjer, anemometar, isparitelj, itd.
Pisači neprekidno bilježe vrijednosti meteoroloških elemenata. Pisači su: barograf, termograf, higrograf, ombrograf (pluviograf) itd.
Svaki instrument ima svoju ljestvicu za očitavanje vrijednosti elementa koji se mjeri.

 Etaloni, normalni i kontrolni instrumenti

Etaloni i normalni instrumenti su instrumenti visoke tačnosti, a nalaze se kod središnjih ustanova službe i služe za provjeravanje instrumenata na stanicama. Etaloni se provjeravaju međunarodnim etalonima u određenim vremenskim razmacima.
Kontrolni instrumenti su normalni instrumenti pripremljeni za prijenos i služe za provjeravanje instrumenata na stanicama.

 Provjeravanje staničnih instrumenata

Instrumente koji su u upotrebi na meteorološkim stanicama treba povremeno provjeravati uspoređu­jući ih s normalnim instrumentima. Usporedba se obavlja ili na samoj stanici pomoću kontrolnih instrumenata ili odnošenjem instrumenta s stanice zbog usporedbe s normalnim instrumentima.
Osim toga, provjeravanje instrumenata se obavlja i kada instrumenti dolaze iz tvornice ili s poprav­ka, prije samog unošenja u mrežu stanica.
Redovito provjeravanje instrumenata u mreži glavnih meteoroloških stanica se obavlja najmanje jednom u dvije godine, a u mreži običnih meteoroloških stanica najmanje jednom u pet godina ili prema potrebi.
Kontrolni instrumenti za provjeravanje instrumenata u mreži moraju i sami biti upoređeni s nor­malnim instrumentima pri odnošenju u mrežu i pri njihovom povratku.

Instrumentalni popravak

Svaki instrument može imati svoje posebne pogreške, koje nastaju bilo pri izradi ili pri upotrebi. Veličina pogreške se utvrđuje umjeravanjem (baždarenjem) u za to namijenjenom laboratoriju, a kasnije tokom korištenja, pomoću normalnih ili kontrolnih instrumenata. Tvorničko umjeravanje se ne primjenjuje ukoliko nije potvrđeno od državnog umjernog laboratorija.
Uz svaki osnovni i važniji instrument postoji i isprava (lista umjeravanja, odnosno baždarenja ili cer­tifikat) u kojoj se zapisuje veličina pogreške, dio ljestvice za koji je izvršen popravak i datum kada je umjeravanje obavljeno. Ovu ispravu izdaje ustanova u kojoj je izvršeno umjeravanje instrumen­ta.
Cilj popravka je da se očitane vrijednosti s nekog instrumenta na stanici isprave (koriguju) i dobi­ju stvarne (realne) vrijednosti dotičnog elementa.

Prijenos instrumenata

Meteorološke instrumente (prije svega osjetljive i lako lomljive) smiju prenositi samo za to određe­ne osobe. Treba izbjegavati slanje meteoroloških instrumenata u poštanskim paketima ili željezni­com.
Prilikom prenošenja instrumenata, posebno na veće udaljenosti, treba voditi računa da se instrumenti prilagode uvjetima transporta imajući u vidu propise o načinu prenošenja svakog pojedinog instru­menta. Tokom prenošenja treba biti pažljiv kako ne bi nastala oštećenja.

Meteorološki instrumenti pisači

Većina pisača radi na sličnom principu i ima velik broj jednakih dijelova, tako da će ovdje biti opi­sane samo njihove opće, odnosno zajedničke karakteristike. Osobitosti pojedinih instrumenata, nji­hovi posebni dijelovi i upotreba bit će dani kasnije uz njihov opis.
Sastavni dijelovi pisača
  1. osjetnik
  2. sistem prijenosnih poluga
  3. uređaj za uređivanje položaja pera
  4. vijak za podešavanje pritiska pera
  5. valjak sa satnim mehanizmom i trakom
  6. šipka za odmicanje pera od valjka
  7. postolje sa zaštitnom kutijom

srijeda, 19. veljače 2014.

Meteorološka stanica

Meteorološka stanica je ustanova meteorološke službe koja služi za meteorološka osmatranja radi proučavanja vremena i klime, te za druga naučna istraživanja koja su od značaja za sve grane ljudske djelatnosti, naročito za poljoprivredu, šumarstvo, vodoprivredu i saobraćaj.

Meteorološke stanice su organizacijske jedinice meteorološke službe čiji je zadatak obavljati meteo­rološka osmatranja odnosno meteorološka opažanja i mjerenja, prema utvrđenim jedinstvenim pro­pisima. Podatke dobivene meteorološkim opažanjima i mjerenjima meteorološke stanice dostavljaju ovlaštenim institucijama u obliku kodiranih poruka, dnevnika osmatranja, službenih obrazaca te magnetskih medija u propisanim satnim, dnevnim, dekadnim i mjesečnim razdobljima.
Meteorološki podaci opaženi i izmjereni na meteorološkim stanicama služe kao temelj meteorolo­ške prakse (operative), proučavanja vremena i klime, te drugih teorijskih i primijenjenih naučnih istraživanja vezanih za stanje atmosfere. Proučavanje vremena i klime važno je za sva područja ljudske djelatnosti, a posebno za poljoprivredu, šumarstvo, vodoprivredu, elektroprivredu, građevi­narstvo, pomorski, kopneni i zračni saobraćaj, turizam i dr. Meteorološki podaci opaženi i izmjereni na meteorološkim stanicama odlaze u međunarodnu raz­mjenu u svrhu analize i prognoze stanja Zemljine atmosfere te proučavanja atmosferskih procesa koji se odnose na vrijeme i klimu.



Podjela meteoroloških stanica

Prema namjeni i programu rada meteorološke stanice osnovne mreže dijele se na:
  1. glavne meteorološke stanice
  2. obične meteorološke stanice
  3. kišomjerne stanice.
Prema tehnološkom pristupu meteorološke stanice se dijele na stanice s konvencionalnim, konvencionalno-elektronskim, te samo s elektronskim instrumentima. S obzirom na to meteorološke stanice dijelimo na:
  1. konvencionalne meteorološke stanice
  2. poluautomatske meteorološke stanice
  3. automatske stanice.
Na glavnim meteorološkim stanicama ili posebno mogu se pilot-balonom ili radiosondom obavljati visinska mjerenja meteoroloških elemenata kao što su vjetar, temperatura i pritisak zraka, te njegova relativna vlažnost i koncentracija ozona. Takva se mjerenja obavljaju obično u najnižem sloju od trideset kilometara Zemljine atmosfere. Stanice s tim programom nazivaju se aerološkim stanicama.
Ukoliko su u taj proces uključena i specijalna osmatranja kao što su mjerenja jačine električnog polja, zračenja, kiselosti padavina te drugih sastavnica atmosfere važnih za okoliš ili poljoprivredu, glavne stanice mogu prerasti u opservatorije — svojevrsne istraživačke centre. Postoje i posebna osmatranja na brodovima, plutačama i zrakoplovima.
Navedeni sistemi osmatranja uglavnom se svrstavaju u tzv. in situ osmatranja, što znači da se senzori nalaze na mjestu osmatranja — izuzetak čine vizualna opažanja atmosferskih pojava, vidljivosti, naoblake i vrste oblaka.
Posebnu skupinu osmatranja čine daljinska osmatranja, kod kojih je objekt osmatranja udaljen od senzora osmatranja. Takvi uređaji su, na primjer, sodari, profileri, meteorološki radari i sateliti. Sodari i profileri služe za kontinuirano mjerenje visinskog profila smjera i brzine vjetra, temperature i vlage u troposferi, dok se pomoću radara i satelita mogu osmatrati oblaci, procjenjivati količina i intenzitet padavina, mjeriti komponente zračenja, temperatura površine Zemlje (kopna i voda), površina ledenog i snježnog pokrivača, visina valova na moru i slično.

Glavne meteorološke stanice

Glavna meteorološka stanica je meteorološka stanica osnovne mreže svakog hidrometeorološkog zavoda, s profesionalnim meteorološkim osmatračima, na kojoj se obavljaju osmatranja i mjerenja prema različitim programima rada za potrebe: praćenja i prognoze vremena i klime, proučavanja atmosfere, agrometeorologije, tehničke meteorologije, hidrologije, zaštite okoliša.
Program osmatranja i mjerenja na glavnoj meteorološkoj stanici
Na glavnoj meteorološkoj stanici obavljaju se osmatranja i mjerenja:
a)    osmatranja:
  • sadašnjeg vremena
  • prošlog vremena
  • oblaka: količina (naoblaka) i vrsta
  • visine podnice oblaka
  • vidljivosti
  • posebnih pojava
  • stanja tla
  • fenološka opažanja (prema potrebi)
  • jačine vjetra
  • stanja mora na obalnim stanicama
b)    mjerenje:
  • smjera i brzine vjetra na visini od 10 m iznad tla
  • temperature zraka na 2 m iznad tla
  • ekstremne (minimalne i maksimalne) temperature zraka na 2 m iznad tla
  • temperature tla na dubinama 2, 5, 10, 20, 30, 50 i 100 cm
  • minimalne temperature zraka na 5 cm iznad tla
  • temperature vode ako postoje uvjeti
  • pritisaka zraka na razini barometra
  • tendencije pritisaka zraka
  • karakteristike tendencije pritisaka zraka
  • vlažnosti zraka na 2 m iznad tla
  • vlažnosti tla
  • padavine (vrsta, količina i intenzitet)
  • snježnog pokrivača (mjera pokrivenosti tla snijegom; visina snježnog pokrivača i gustoća snijega)
  • dubine zamrzavanja i odmrzavanja tla
  • trajanja sijanja Sunca
  • isparavanja.
Na određenom broju glavnih meteoroloških stanica obavljaju se i druga opažanja i mjerenja koja su regulisana pravilnikom o radu meteoroloških stanica u hidrometeorološkim zavodima, na primjer ona za potrebe zaštite okoliša.

Obične meteorološke stanice

Obična meteorološka stanica je meteorološka stanica osnovne mreže svakog hidrometeorološkog zavoda na kojoj se obavljaju osmatranja i mjerenja meteoroloških elemenata i pojava za potrebe klimatologije i agrometeorologije.
Na običnoj meteorološkoj stanici obavljaju se osmatranja i mjerenja:
a)   osmatranja:
  • atmosferskih pojava
  • količine oblaka (naoblake)
  • vidljivosti
  • fenološka osmatranja (prema potrebi)
  • jačine vjetra
b)    mjerenje:
  • smjera i brzine vjetra na 10 m iznad tla
  • temperature zraka na 2 m iznad tla
  • ekstremne (minimalne i maksimalne) temperature zraka na 2 m iznad tla
  • temperature tla (prema potrebi)
  • vlažnosti zraka na 2 m iznad tla
  • padavine (vrste i količine)
  • visine snježnog pokrivača.

Mjesto za postavljanje meteorološke stanice

Mjesto za postavljanje meteorološke stanice treba zadovoljavati sljedeće uslove:
  • da je reprezentativno u meteorološkom smislu, tj. da ima takav položaj na kome će osmatranja i izmjerene meteorološke pojave i elementi predstavljati vrijeme, a time i klimu što šire okoline
  • da je na otvorenom prostoru kako bi zrak slobodno strujao sa svih strana
  • da u njegovoj blizini nema predmeta ni objekata koji bi uticali na pojave i elemente koji se osmatraju i mjere na meteorološkoj stanici
  • da tlo na kome se predviđa njeno postavljanje odgovara prirodnim uslovima tog kraja
  • da nije na nagnutom tlu, na grebenu, uz strmu obalu, prijevoju ili u njihovoj blizini
  • da je zemljište meteorološkog kruga po mogućnosti obraslo travom, ako to prirodni uslovi dopuštaju
  • da se ne planira nikakva izgradnja u neposrednoj blizini mjesta određenog za meteorološku stanicu.
Površina zemljišta na kome će se izgraditi (postaviti) meteorološka stanica uslovljena je rangom meteorološke stanice i mjesnim prilikama. Za glavnu meteorološku stanicu potrebna je, s obzirom na program rada i instrumentalnu opremu, površina zemljišta od 20×20 m, a za običnu meteorološku (klimatološku) stanicu 9×6 m.
Ograđeni prostor površine 20×20 m naziva se meteorološki krug glavne meteorološke stanice, a ograđeni prostor od 9×6 m meteorološki krug obične meteorološke (klimatološke) stanice.
Nadmorska visina meteorološke stanice je određena nadmorskom visinom tla ispod meteorološke kućice (zaklona) u meteorološkom krugu. Odabrano mjesto na kojem je postavljena meteorološka stanica osnovne mreže ne smije se mijenjati.
Voditelj meteorološke stanice obvezan je obavijestiti nadležne organe hidrometeorloškog zavoda o svim promjenama koje narušavaju ili bi mogle narušiti prvobitni izgled mjesta meteorološke stanice i njegove okoline.

Meteorološki krug i raspored meteoroloških instrumenata

Meteorološki krug meteorološke stanice treba biti izgrađeno u obliku kvadrata ili pravouganika čije se stra­nice po dužini ne razlikuju znatno jedna od druge. Stranice kvadrata ili pravouganika trebaju, ukoli­ko je moguće, biti u smjerovima sjever-jug i zapad-istok. Zemljište treba biti izravnato. Meteorološki krug treba biti ograđeno odgovarajućom ogradom radi zaštite instrumenata i instalacija. Najbolja je ogra­da od žice jer ona najmanje sprječava strujanje zraka. Može se postaviti i ograda od drvenih letava visine 1,25 m, s razmakom između letava od 10 do 15 cm. Ogradu od letava treba obojiti bijelom bojom. Vrata na ogradi trebaju biti po mogućnosti sa sjeverne strane. Zemljište meteorološkog kruga ne smije se obrađivati ni zalijevati. Travu treba kositi čim prijeđe visinu od približno 25 cm, a pokošenu travu treba odmah iznositi iz meteorološkog kruga da se ne isparava u blizini meteorološke kućice.
Raspored instrumenata u krugu treba biti kao na slici iznad. Ukoliko okolnosti na raspoloživom mjestu ne dopu­štaju takav raspored, može se od njega odstupiti. Na primjer, ako zemljište odgovara uslovima za mjerenje temperature, vlažnosti, padavina, itd., a ne odgovara za postavljanje heliografa ili vjetroka­za, ti se instrumenti mogu postaviti i na neko drugo pogodno mjesto — i na krov zgrade meteorolo­ške stanice.
Ni mjesto za osmatranje vidljivosti ne mora biti u samom meteorološkom krugu ako se iz njega ne vide odgova­rajući reperi, već ga se može smjestiti na najpovoljnije mjesto u blizini.
Hodanje po meteorološkom krugu obavlja se za to određenim stazama. Najbolje ih je popločiti raz­maknutim ciglama ili betonskim pločama, tako da između njih raste trava ili ih posuti bijelim šljun­kom.
Staze trebaju zauzimati što manju površinu, a tamo gdje nisu nužne, na primjer, gdje je zemljište ocjedito, ne treba ih postavljati. Glavna staza do meteorološke kućice ne treba biti šira od 50 cm, a ostale mogu biti i uže.
Snježni pokrivač u meteorološkom krugu ne smije se narušavati, osim ukoliko je to najnužnije za pojedina mje­renja. Snijeg sa staze ne smije se razbacivati po motrilištu, već ga treba iznositi izvan njega i to poda­lje od ograde.
Postavljanje električne instalacije u krugu glavne meteorološke stanice je isključivo obveza ovlaštenog stručnog izvođača. Dovođenje električne struje u meteorološki krug treba izvesti podzem­nim kablom. U kućici se postavlja rasvjetno tijelo (hladnog tipa).

Osmatrač na meteorološkim stanicama

Uloga osmatrača

Koliko je god važno imati dobre instrumente, toliko je važno imati i savjesnog osmatrača, jer ni najbolji instrumenti ne daju dobre podatke ako osmatrač nije savjestan. Dobar osmatrač i dobri instrumenti su neophodni uslovi za normalan rad svake meteorološke stanice.
Pri obavljanju svojih zadataka svaki osmatrač treba stalno uvažavati:
  • da je rad koji on obavlja od temeljne važnosti za praćenje i proučavanje klime te prognozu vremena
  • da podaci osmatranja na meteorološkoj stanici imaju široku primjenu u raznim područjima ljudske djelatnosti, na primjer, u poljoprivredi, šumarstvu, vodoprivredi, elektroprivredi, saobraćaju, zdravstvu, nauci i nizu drugih djelatnosti
  • da ti podaci od trenutka osmatranja i mjerenja te upisa u dnevnik osmatranja, druge obrasce i izvještaje, postaju službeni podaci meteorološke službe i da će kao takvi biti korišteni za potrebe mnogih ustanova, preduzeća, naučnih radnika, sudova – za razmatranje u sudskim procesima, osiguravajućim zavodima i slično
  • da se na temelju tih podataka izrađuju mnogi planovi i izvršavaju razni radovi u čijem izvođenju su meteorološki podaci vrlo često od presudne važnosti, ako su u takvim slučajevima meteorološki podaci tačni, doprinos osmatrača je od neprocjenjive vrijednosti, a ako nisu, dolazi do štetnih posljedica.

Obveze osmatrača

Obveze osmatrača su:
  • da uredno, savjesno i tačno u predviđenim terminima obavlja sva meteorološka osmatranja i mjerenja predviđena programom rada meteorološke stanice
  • da svako smatranje i mjerenje obavlja savjesno i s najvećom tačnošću
  • da sve osmatranja i izmjerene meteorološke podatke upisuje u dnevnik osmatranja i druge obrasce predviđene za svakodnevnu upotrebu
  • da između redovnih terminskih osmatranja i mjerenja prati razvoj vremena i zapisuje odgovarajućim znacima i opisom sve vremenske pojave i njihovo vrijeme početka i završetka
  • da dostavlja posebne izvještaje o nepogodama i izvanrednim pojavama kada se one dogode
  • da se brine o održavanju meteoroloških instrumenata i druge opreme koja pripada stanici i da o eventualnim neispravnostima hitno izvjestie voditelja stanice odnosno nadležne u hidrometeorološkom zavodu
  • da pravilno postavlja i skida trake sa instrumenata pisača
  • da zna pravilno sastavljati, kodirati i javljati sve redovne i vanredne izvještaje propisane za svoju stanicu
  • da po mogućnosti odmah otklanja sve teškoće kojima se ugrožava rad stanice i da o tome izvještava voditelja stanice odnosno nadležne u hidrometeorološkom zavodu
  • da detaljno poznaje postojeća uputstva i propise koji propisuju način osmatranja i mjerenja na meteorološkim stanicama
  • da prati i proučava sve promjene i dopune koje se izvrše u postojećim uputstvima i propisima.